Razvoj Karijere

Još u prijašnjem državnom sistemu imali smo programe i planove koji su određivali potrebe tržišta rada u narednim razdobljima prema generacijama djece koja su ulazila u obrazovni sustav. Tijekom godina izgubili smo i planove i programe. U posljednjih nekoliko godina započele su inicijative kojima se opet vraćamo na relevantnost planiranja potreba tržišta rada u budućim razdobljima i usklađenjem potreba tržišta sa brojem upisanih đaka i studenata u obrazovni sustav.

No, to su planovi, to su potrebe tržišta, to su kvote upisa. Ali šta je sa interesima te djece i njihovim potrebama?

Hrvatska je tek nedavno dobila 6 centara za profesionalnu orjentaciju u sklopu  Hrvatskog Zavoda za zapošljavanje. A kako bi zaista trebalo funkcionirati to usmjeravanje djece u odabiru njihove karijere? Da li je to samo testiranje u kojem se ispita koja su stvarna područja interesa djece ili je to nešto i više?

Program profesionalne orjentacije koji ja provodim nastao je iz programa pripreme ljudi za tržište rada u kojem su naši klijenti postavljali pitanja šta se može napraviti za njihovu djecu i tako je nastao naš program 4D Career koji ne samo da usmjerava srednjoškolce  u smjeru željene karijere već i daje podršku njihovim roditeljima da zajedničkim snagama sa svojom djecom ostvare te ciljeve.

Nezahvalno je u vrijeme recesije i nedostatka slobodnih radnih mjesta razgovarati i misliti na željenu karijeru, ali neće niti to razdoblje biti vječno. A ako ne možemo danas do željenog zaposlenja, barem se možemo za njega kvalitetno pripremiti za budućnost.

Mladi ljudi danas su još više zbunjeni i u nedoumici oko mogućnosti i potreba. Baš u današnje vrijeme je taj problem postao  ključan. Danas veliki broj ljudi smatra da je posao osiguranje egzistencije, a ne razvoj osobnosti, stručnosti i ostvarenje želja i ambicija. Zadovoljenje i potreba životne egzistencije i potrebe za osobnim zadovoljstvom je ultimativni cilj svakog pojedinca, svakog mladog čovjeka i tako to i treba biti. Zavarat ćemo se mi opravdanjima da je egzistencija na prvom mjestu, ali dugoročno gledano, to uvjerenje i stav zasigurno neće polučiti rezultate.

Na radnom mjestu provodimo od 8 do 12, ponekad i više sati. Ukoliko čovjeku posao nije karijera, već samo puko odrađivanje obaveza, to će utjecati  i na njegovo psihofizičko zdravlje, na njegovu motivaciju, na njegovo raspoloženje i to sa više razina. Čovjek će dugotrajno biti nezadovoljan, nesretan i odlaziti u one sfere ljudskog života koje nisu dobre za njega.

Pronaći svoj pravi put karijere je jako važno za uspjeh u životu, a to je što mladi ljudi mogu rješiti na vrijeme, dok su još u mogućnosti odabira školovanja, zvanja, profesije, zanimanja, škole, smjera i usmjerenja. Profesionalnom orjentacijom si štede i vrijeme i investiciju u školovanje koje možda nije u skladu sa njihovim pravim područjima interesa već im je to izvana nametnuto od obitelji, okoline, prijatelja, škole, učitelja. Nije rijedak slučaj da nakon 10 godina karijere ljudi shvate i prihvate da je to posao koji uopće ne žele raditi već da su njhove ambicije, želje i afiniteti u nekom drugom području, zanimanju i karijeri, a uložili su i godine i novaca u školovanje i ospobljavanje.

Mladim ljudima danas koji su nova generacija koja promišlja na novi, drugačiji način,  treba prvenstveno dati viziju i smisao njih samih i njihovog zanimanja te njihove pozicije i uloge u daljnjem školovanju, njihove budućnosti i života. U današnjem obilju mogućnosti, informacija koje mladi ljudi primaju iz raznih kanala, života njihovih roditelja, okoline, društva i medija općenito, pronaći sebe i svoj osobni put karijere je postao veliki izazov koji se nalazi pred mladim ljudima danas. Kako bi pomogli tim mladim ljudima, osmislili smo program koji smo ponudili na tržištu, a koji oblikuje osobnost mladog čovjeka i individualnim pristupom njemu i roditeljima osigurava siguran put u budućnost.

 

Zapošljavanje u Hrvatskoj

Ljudi se zapošljavaju, firme traže zaposlenike, otvaraju se nova radna mjesta. Sigurna sam da ću na ovu izjavu dobiti masu kritika jer je stav većine ljudi da to nije istina.Ljudi se i otpuštaju, da, i to je istina.

Neki dan sam pobijala stajalište dvoje poznanika koji imaju stav da puno rade, da imaju 10 satno radno vrijeme, da “gazda” vozi audija i da ih izrabljuje. A fabula se događala u kafiću za vrijeme njihovog radnog vremena. Kad sam otvorila tu temu, da sad trenutno ladaju i časkaju sa mnom za vrijeme radnog vremena, tenzija oko njihovog stava je naglo popustila.

Gazda vozi Audija? A koji bi auto trebao voziti? Ja osobno mislim da se mi još učimo kapitalizmu u svakom pogledu, pa tako i u smislu radnih obaveza i smisla razmjene rada za plaću.

Zašto je s jedne strane potreba poduzetnika za kvalitetnim zaposlenicima nezadovoljena? A s druge strane imamo veliku nezaposlenost?

Poduzetnici traže maksimum od kandidata, pa onda i maksimum od zaposlenika. A zaposlenici traže dobra i sigurna radna mjesta, da se ne radi previše, a da je plaća adekvatna i na vrijeme. Tako je bilo i bit će i bude. I jedna i druga strana ima svoje zahtjeve, svoje želje, svoja očekivanja. I često ćemo čut nezadovoljstvo sa obje strane. A u čemu je ključ?

To vam je kao kada sklapate brak s nekim. I potpisujete neformalni ugovor za sve želje, ciljeve, očekivanja, snove, interese. U slučaju braka i ljubavi. U slučaju zapošljavanja nema ljubavi, pa će se onda dvije strane dogovorit ugovorno s potpisom na kraju. Ali u čemu je zapravo temelj tolikog nezadovoljstva u svim tim odnosima? Pripisat ću to za sad nezadovoljstvu i različitim očekivanjima, a ključ je u komunikaciji na razini „Ja sam to tako shvatio“ „Ja sam to tako mislio“
Ja ću se u ovom tekstu bavit ovim radnim odnosima, bračne ostavljam drugima, ali zapravo dolazimo do istog.

Kad poslodavac otvori slobodno radno mjesto postavit će svoje osobne i poslovne kriterije za kandidate na maksimum. Kad kandidat traži posao, postavit će svoje osobne i nužne kriterije na maksimum. Krećemo zapravo iz teorije savršenstva. I jedna i druga strana očekuju maksimum. I ako se maksimumi poklope, onda imamo najbolju moguću situaciju u zapošljavanju. Poslodavac je dobio upravo ono što si je zamislio, a posloprimac je dobio upravo ono što si je želio. I tako to može funkcionirat  u tom odnosu duže ili kraće vrijeme.

No, što se događa kada se ne ispune sva očekivanja i želje? Što kada i najbolji zaposlenik počne raditi probleme? I da li možemo uopće razgovarati u terminologiji problema?
Kako to da imamo s jedne strane teške povrede poslodavaca prema radnicima, mobing i ucjene? A s druge strane lažna bolovanja, krađa klijenata, slanje porezne i inspektorata poslodavcima?
Ja osobno mislim da su zapravo mediji ti koji utječu na ovu percepciju javnosti, jer smo s tim pričama okruženi svakodnevno. Tko još priča pozitivne priče, pozitivna iskustva?
Bila sam nedavno na jednom skupu poduzetnika gdje je istaknuto koliko je nevjerojatno da se vidi toliko vedrih poduzetničkih lica na jednom mjestu. I što je sad tu istina? Jesu oni bili u svojoj sreći lažni? Ili je to ipak njihova prava istina?
Ono što je poanta je da uvijek postoje dvije strane, dvije osobe, dva očekivanja i dva shvaćanja. A najvažnije je da te dvije strane vide interes u tome. Možda će zvučati sirovo, ali je to tako. Ono što je bitno u svemu je da ljudi nemaju skrivene namjere. Često će radnik tražiti novi posao iza leđa poslodavcu i da se mene pita ja bi uvijek rekla da to netko ne radi, a ako postoje opravdane okolnosti, razumjet ću, što ne znači da odobravam.

Pa tako, ako poslodavac namjerava radnika zamijenit drugim radnikom, isto tako bi mu to trebao saopćiti. To ne piše u zakonodavnom dijelu, ali i te kako postoji u moralnom ili ti ljudskom dijelu svih međuljudskih odnosa, pa tako i radnih. I koliko god da ima argumenata protiv, za razumjet, što je ispravno je ispravno.
Ja samo znam da moji klijenti ili luduju ili plaču, ili su ogorčeni ili razočarani i sigurna sam da nema jedinstven recept za sve odnose. Ima kvalitetne radne snage na hrvatskom tržištu. Ima novih radnih mjesta. Ljudi se zapošljavaju. Ljudi se otpuštaju.
Ili nemoguće je pronaći kvalitetnog zaposlenika na hrvatskom tržištu. Ljudi se ne zapošljavaju uopće. Nema novih radnih mjesta. Ljude samo otpuštaju.

I da, slažem se da nemaju svi iste mogućnosti, nemaju svi iste startne pozicije. Ali za svakog onog tko ulaže u sebe, tko se trudi, tko ide dalje i dalje ima mogućnosti i ima šanse. Postoje i izuzeci od ovog pravila, naravno. Ali ako se bavimo izuzecima, a ne masom onda smo tek u velikom problemu.
Na svakome od nas pojedinačno je kako ćemo vidjeti i razumjeti svijet oko sebe. Da je velika nezaposlenost, je. Ali ne tako puno veća od 2000 godine. Znači, već smo bili u ovoj situaciji. Da poslodavci traže sve više i više od radnika, traže! Ali takvo je i okruženje. Danas primamo 3 puta više informacija nego 1960 godine. Tržište je dinamično, promjenjivo, turbulentno. Sve se je ubrzalo, pa tako i opisi radnih mjesta jer su novi zahtjevi pred tvrtkama odnosno njihovim menadžerima i vlasnicima.
I svaki odnos, pa tako i taj radni je podložan promjenama u odnosu na njegov početak. A na svakom pojedincu je da se s tim promjenama uskladi ili potraži drugo adekvatnije rješenje za sebe. Bitno je samo da do razlaza dođe sa što manje trauma i emocija, podmetanja i igrica. Ako već radite prijavu inspektoratu, onda se potpišite na prijavu. Ako vas poslodavac toliko ugnjetava na radnom mjestu, dajte otkaz. Donošenje odluka podrazumijeva i odgovornost.

A da nas filaju sa negativnim informacijama i da su one posvuda oko nas i to je istina, a na svima nama je da prihvaćamo svoju sliku i perspektivu, svoje gledište i svoj stav, svoju istinu. Zar nam ne bi bilo svima bolje da svaki dan slušamo pozitivne vijesti, pozitivna iskustva, pozitivne misli? I neće niti tada biti sve savršeno. Ali barem ćemo imat svjetlu točku u smjeru kretanja.

Nova radna mjesta se otvaraju. Ljudi se zapošljavaju. Poslodavci će uvijek imati potrebu za kvalitetnim zaposlenicima.

I šta je bolje? Ići sa stavom „Teško ću ja to“, ili  „Bit će zahtjevno, ali budem!“. Radit ili sjedit doma? Ma izbor je na svima nama!

Kako zaposliti tajnicu na hrvatski način?

Često puta sam se u svom poslu susretala s tvrtkama koje su htjele zaposliti „čovjeka”, a kada bi im se postavilo pitanje kakav taj „čovjek” mora biti, našla sam se često u čudu. Pa zar hrvatske tvrtke još uvijek (i male i srednje velike, da ne bi bilo zabune) STVARNO ne znaju elementarne odgovore na pitanja potrebnog obrazovanja kandidata, opisa radnog mjesta, stvarno POTREBNIH vještina za određeno radno mjesto, i da dalje ne nabrajam. Ovo je dovoljno.

I tako jednog dana…pokrenula ja projekt, jedan klijent treba zaposliti tajnicu…

Koji je opis radnog mjesta tajnice u Vašoj tvrtki?

Pa recimo, kaže on, mora pisati dopise, mora se javljati na telefon, mora meni dogovarati sastanke, organizirati moje vrijeme, mora raditi malo oprative (pa gdje bi ja došao da operativu uopće ne radi, tko bi to plaćao?). To sitno operative je npr. mora raditi ponude, račune, pripremati papire za računovodstvo i još neke stvarčice koje mi sad ne padaju na pamet, ali kad iskrsnu… pa bude to ona radila. Već tu nisam baš shvatila… ta osoba je „ona”, ili je ona ta „osoba”.

No, dobro, mislim si ja, neka je to opis radnog mjesta.

A koje osobine ličnosti ta osoba mora imati?

Ta osoba mora biti odgovorna prije svega, ljubazna, komunikativna, predana poslu, stalno na raspolaganju meni… pa možda i drugima u firmi (kak mu je to zgodno palo na pamet!), zgodna (pa ipak će ona njemu biti reprezentativni primjerak firme), lijepo, fino i kulturno obućena.

OK… i to smo recimo riješili, mislim si ja.

A kakvo obrazovanje mora imati savršen kandidat?

Pa…ta osoba mora! biti obrazovana, po mogućnosti visoko obrazovana, jer ipak su visoko obrazovani pametniji, snalažljiviji, obrazovaniji, u svakom slučaju.

A koje zanimanje bi bilo potrebno, po Vašem mišljenju?

Pa ekonomija, naravno, kaže on. Pa na tom fakultetu obrazuju poslovne ljude, a to je ono što želim od svoje tajnice. A bilo bi dobro da ima i neki inozemni fakultet. Ti kandidati su super.

Da li je bitan spol kandidata?

Pa kakvo je to pitanje? Pa tajnica mora bit žensko!

Da li je uvjet da kandidat ima nekog prethodnog iskustva i u kojim poslovima?

Pa bilo bi zgodno da je radila već na sličnim poslovima i prije. Da zna raditi. To je poanta. A ne da ju ja moram sve učiti. Takvu osobu mogu naći bilo gdje. Mora znati raditi!

(nismo definirali šta točno, ali kao da je to važno!)

Koja su dodatna znanja i vještine potrebni za radno mjesto tajnice u Vašoj tvrtki?

Kompjuter mora znati super. Pa neću uzimati osobu za tajnicu ako zna tipkati sa dva prsta i treba joj pola sata da napiše jedan dopis ili ak mi nezna u excellu napraviti bazu kupaca i izbaciti mi listu prema visini ukupnog prometa kupaca. I, obavezno, mora znati engleski jako, jako dobro. I pisati i čitati i govoriti. A bilo bi dobro da zna i njemački. Pa nikad se nezna kad ćemo izaći na njemačko tržište. Nije u planu, ali dobro je biti pripremljen.

Koja je plaća predviđena za ovo radno mjesto?

Pa plaća je po dogovoru. To ćemo se sve dogovoriti kada vidimo kandidate. Ako je samo plaća važna, onda nam takav radnik niti ne treba. Ali neka bude jasno da više od 4000 kuna neće dobiti!

I eto, nakon definiranja SAVRŠENE kandidatkinje za radno mjesto jedne obične tajnice koja je morala uložiti u svoje obrazovanje barem 30.000 kuna (i ako je sretnica, otplaćuje studentski kredite manje od 1000 kuna mjesečno), u svoja dodatna znanja morala je uložiti još barem 30-ak tisuća kuna pa za to vjerojatno ili otplaćuje kredit, ili su joj to platili roditelji zašto će morati (iz osjećaja dužnosti) ostati živjeti kod njih barem još 5 godina, mora se oblačiti u skladu sa najnovijim modnim zahtjevima (koja tisućica mjesečno i na oblekicu), malo ulagati u fitnes, spa i ostale aktivnosti ako želi biti i ostati atraktivna (i tu ode koja tisućica mjesečno), mora se kontinuirano profesionalno usavršavati dalje (i tu ode tisućica…), i na kraju… kada sve to zbroji… uložiti svoju cijelu plaću da namiri sve zahtjeve svoga novoga poslodavca!

A zamislite tek užasa da sam cijelu ovu „definiciju” radnog mjesta, od riječi do riječi, predstavila kandidatima?

http://www.poslovni-savjetnik.com/blogovi/mirta-skaljac-selekcija-kandidata-na-hrvatski-nacin